Kako bi očuvali od zaborava i taj dio lijepe slavonske tradicijske kulturne baštine, u Donjoj Bebrini KUD Kolo organizira smotru pjevačkih skupina Brodsko-posavske županije 'Kad zajevam i malo zagudim'. Ove je subote, 18. svibnja održana već 28. po redu u bebrinskome društvenom domu. Nastupilo je devet pjevačkih skupina, što ženskih, što muških: uz domaće "Đeveruše" KUD-a Kolo iz Donje Bebrine, došli su i zapjevali i gosti iz Drežnika, Vrbja, Starog Slatinika, Kaniže, Bickog Sela, Oriovca, Donjih Andrijevaca i Velike Kopanice

"Mi to volimo i ne damo da se zaboravi. Kod nas u selu u Donjoj Bebrini još neke bake znadu zapjevati onako iz srca. Pjevamo i u svatovima, na kirvajima, i što je jako lijepo, ima mladih koji nastavljaju tu tradiciju", kaže nam Anita Mirković, članica KUD-a Kolo i Ženske pjevačke skupine 'Đeveruše'.

Dodiljene su i nagrade stručnog žirija: DORIN - nagrada za najbolju počimalju (pjesmovođu) pripala je Željki Đurić iz Ženske pjevačke skupine KUD-a Vrbje; nagradu za najbolji mladi glas dobila je Bernarda Harnoš iz Ženske pjevačke skupine "Đeveruše" iz Donje Bebrine; najbolje otpjevana pjesma je "Doletjelo, preletjelo" u izvedbi Muške pjevačke skupine KUD-a "Luka Ilić Oriovčanin" iz Oriovca, a nagradu za najbolji scenski izgled dobila je Ženska pjevačka skupina KUD-a "Ivan Filipović" iz Velike Kopanice. Nagradu publike osvojila je Ženska pjevačka skupina KUD-a "Tomislav" iz Donjih Andrijevaca.

Nekoć je ova smotra bila sastavni dio programa Brodskog kola, najstarije smotre izvornoga folklora u Hrvatskoj, no već nekoliko godina samostalnu organizaciju potpisuje KUD Kolo. A uz smotru priređuju redovito i prigodnu etnografsku izložbu. Ove godine izložbu pod nazivom 'To su drage ruke vezle', posvećenu bijelim tekstilnim tehnikama, postavio je Mladen Seletković, mladi kulturolog i čuvar tradicijske baštine iz Donjih Andrijevaca. Zajedno s Mladenom, suautori izložbe i izlagači bili su još i Robert Adrić iz Novih Perkovaca, Vlado Lakušić iz Trnjana, Sunčica Kaurić iz Brodskog Varoša i Katarina Sudarević iz Kaniže.

"Riječ je o ženskim narodnim nošnjama ili dijelovima nošnje (rubine, marame, čoškovi, oplečci, kaluti, rukavci...) ručno rađenim 'bijelo na bijelo', tehnikama koje su danas gotovo izumrle, ali još uvijek oduševljavaju mnoge zaljubljenike u narodno ruho Slavonije. Izložene su nošnje stare i više od sto godina, neke datiraju još iz sredine 19. stoljeća, s područja Brodsko-posavske županije i to iz zapadnoga i istočnoga dijela brodskog Posavlja te iz tzv. Prikrajine - Starih Perkovaca, Vrpolja i Čajkovaca, sela koja su specifična po tome što su njihov tip nošnji vinkovački, a ostala sela u županiji imaju brodski tip nošnje. Uglavnom se radi o svečanim bijelim nošnjama koje su se nosile u posebim prigodama ili o velikim blagdanima",kazao je Mladen Seletković.

"Na izloženim nošnjama vidimo motive rađene tehnikama spljeta ili pripleta, 'isicavca', raspljeta i ljesice, heklano, tamburirano, šlingano, krpano odnosno vezom po pismu. To su tehnike koje danas više gotovo nitko ne radi. Ali, čuvamo već izrađene dijelove narodnih nošnji od zaborava. Važno nam je da ovo bogato naslijeđe naših majki i baka prenosimo na nove naraštaje i da ih uvjerimo u vrijednost koja se možda ne može izmjeriti novcem, ali govori o izvornom slavonskom identitetu kao najvećoj vrijednosti postojanja", istaknuo je Robert Adrić.

Govorila je o tome na svečanom otvorenju izložbe i etnologinja Marija Gačić. "Slavonske narodne nošnje, tradicijski kućni i uporabni predmeti obiluju različitim tehnikama bijeloga veza. Sam naziv bijeli vez ne označava posebnu tehniku izrade, nego se odnosi upravo na boju veza koji se najčešće onda nalazi na podlozi iste boje: bijelo na bijelom. Od šivaih čipki poput pripleta, rupičastog veza poput šlinge, izvlačenja niti poput rišaljea ili toleda do heklanja, štrikanja, ili čipke izrađene na pomagalima poput one necane ili danas najpopularnije slavonske sunčane čipke - motiva, ova izložba nam prikazuje svo obilje i bogatstvo bijelih vezova na bijelim predmetima, mahom dijelovima narodnih nošnji. Izvukli su izlagači iz svojih ormara, ladica i staklenjaka različite predmete koji nam svjedoče o primjeni bijeloga veza na narodnim nošnajma te uporabnoj potrebi Šokaca za lijepim. Postavlja nam to pitanje: tko su bili, ili jesu svi ovi ljudi, žene i muškarci koji su izrađivali ili izrađuju ove krasote? Iz kojega kutka ljudskog uma dolazi ideja za izradom vezova koj su gotovo netaknuti došli do nas u 21. stoljeću? Vrijednost je to koju otkriva ova izložba na ponos slavonskoga kraja i njegove šokačke kulture", naglasila je Marija Gačić.